‘Obrazovno siromaštvo’ označava nedostatak mogućnosti za učenje, istraživanje, razvoj i slobodno podržavanje kapaciteta, talenata i težnji,[1] i predstavlja rastući problem u svim zemljama.[2] Obrazovno siromaštvo bitno se podudara, ali ne u potpunosti, s ekonomskim siromaštvom, i jedna je od ključnih odrednica rane socijalne nejednakosti koja snažno pridonosi društvenim sukobima i gubitku ljudskog kapitala.[3] Za djecu obrazovno siromaštvo umanjuje sposobnost za rast i uspjeh u podržavajućem okruženju – ono podrazumijeva nedostatak pristupa uslugama za djecu rane i predškolske dobi, mogućnosti za učenje, te sigurnih i respondibilnih odnosa, usluga i zajednica.[4]
Save the Children Italia. (2014). La Lampada di Aladino. Rome: Save the Children Italia Onlus. Available at: https://s3.savethechildren.it/public/files/uploads/pubblicazioni/la-lampada-di-aladino.pdf (accessed May 2020).
UNESCO. (2010). Reaching the marginalized. EFA Global Monitoring Report 2010. Paris: UNESCO/Oxford University Press. Available at: https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/ (accessed May 2020).
Marmot, M. (2005). Social determinants of health inequalities. The Lancet 365: 1099–104.
World Health Organization, Unicef and World Bank. (2018). Nurturing Care for Early Childhood Development: A framework for helping children survive and thrive to transform health and human potential. Geneva: WHO. Available at: apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/272603/9789241514064-eng.pdf?ua=1 (accessed May 2020).
‘Un Villaggio per crescere‘ (‘Selo u kojemu možemo odrastati’) projekt je koji se provodi na nacionalnoj razini, usmjeren na rješavanje spomenutih izazova poboljšanjem pristupačnosti i kvalitete usluga za djecu rane i predškolske dobi u ekonomski, socijalno i kulturno ranjivim zajednicama. Projekt se temelji na ekološkoj teoriji dječjeg razvoja[5] i omogućuje usluge s jednakim naglaskom na okruženje za učenje kod kuće, kao i na ‘selo’ koje okružuje obitelji. Ovaj pristup prihvaća viziju zajednice učenja o potrebama djece rane i predškolske dobi koja povezuje različite aktere i sustave, s ciljem osiguravanja mogućnosti za podršku obiteljima i njihovoj djeci.[6]
Bronfenbrenner, U. (1979). The Ecology of Human Development: Experiments by nature and design. Cambridge MA: Harvard University Press.
Rodrigues, M.V., Kaneko, M., Bermúde, C., Lombardi, J., Fisher, S. and Berelowitz, D. (2019). Scaling up Place-based Strategies to Strengthen Community Early Childhood Systems. Spring Impact. Available at: https://www.springimpact.org/wp-content/uploads/2019/12/Scaling-up-place-based-strategies_Dec2019_FINAL_WEB.pdf (accessed May 2020).
Aktivnosti ponuđene u centrima ‘Villaggio’ mogu se lako izvoditi u kućnom okruženju. Odabrane su na temelju čvrstih znanstvenih dokaza o njihovom utjecaju na respondibilno roditeljstvo i učenje u ranoj i predškolskoj dobi: istraživanja pokrivaju cijeli slijed projekta, od opće vrste intervencije do njezinog specifičnog sadržaja, kao što je dolje opisano. Usvajanjem univerzalnog pristupa usmjerenog na konkretnu zajednicu i okruženje, prostori projekta ‘Villaggio’ otvoreni su za sve obitelji koje žive u zajednicama u kojima se projekt provodi. Zajedno s angažmanom lokalnih aktera u informiranju zajednice i doprinosu aktivnostima, ovo olakšava stvaranje novih mreža među obiteljima i uslugama, i pomaže njegovati dijeljene vrijednosti zajednice, socijalnu uključenost i održivost.
Model ‘Villaggio’
Projekt je započeo 2018. u zajednicama niskog socio-ekonomskog statusa u deset talijanskih gradova, s populacijom u rasponu od 10.000 do 40.000. Tijekom tri godine u projekt planiramo uključiti 4000 obitelji. Naš središnji ured osigurava financiranje, smjernice, edukaciju i alate za praćenje te podržava lokalne timove Villaggio, uključujući osiguravanje promotivnih materijala. Na lokalnoj razini infrastrukturu nude javni ili privatni subjekti koji pružaju zdravstvene, obrazovne i komunalne usluge. Svako ‘selo’ (tal. villaggio – selo) radi u prosjeku 10-12 sati tjedno. Aktivnosti facilitira troje ili četvero profesionalnih edukatora koji su obučeni o osnovama i sadržaju projekta, uključujući učinkovitu komunikaciju s obiteljima. Edukatori iz svih centara sastaju se dva puta godišnje kako bi se profesionalno razvijali i razmjenjivali iskustva.
Uključivanje roditelja/skrbnika u program je besplatno, i jedina obaveza koju imaju jest dovođenje djece (u dobi od rođenja do 6 godina) i sudjelovanje u aktivnostima (vidjeti sliku 1), koje se planiraju u dogovoru s obiteljima i prilagođavaju različitim dobnim skupinama i razvojnim potrebama.
Projekt je usmjeren na obitelji i nastoji zadržati njihov interes i sudjelovanje putem strategija koje uključuju fleksibilno posjećivanje u obiteljskom domu (home-visiting), upotrebu društvenih mreža i šire umrežavanje u zajednici. Među uključenim ustanovama su centri za obiteljsko zdravlje, klinike za cijepljenje, klinike za dječju rehabilitaciju, predškolske ustanove, socijalne službe u zajednici, župa i lokalne udruge te komercijalni subjekti poput kafića i trgovina.
Kako bi se osnažila usklađenost poruka i olakšao put k razvojnoj podršci, projekt surađuje s lokalnim pružateljima usluga u svim sektorima kroz zajedničko planiranje, kontinuiranu razmjenu kako o organizacijskim pitanjima, tako i o pojedinačnim slučajevima, te kroz interdisciplinarne programe profesionalnog razvoja. Angažmanom lokalnih dionika – uključujući profitne i neprofitne organizacije – također nastojimo osnažiti lokalnu ukorijenjenost i autonomiju projekta te graditi temelje za održivost. Na primjer, lokalna slastičarnica donirala je kolače, a trgovina voće za ljetnu zabavu koju je selo organiziralo za cijelu zajednicu, dok su volonteri bili na raspolaganju za logističku podršku.
Uključujući se u ‘Villaggio’, roditelji/skrbnici – osobito majke – međusobno se upoznaju i brzo uspostavljaju nova prijateljstva koja se protežu i na njihov život izvan projektnih aktivnosti. Majke i ostali članovi obitelji nalaze se na kavi ili obavljaju zajedno aktivnosti poput odlaska u kupovinu. Odgojno-obrazovni djelatnici vode ih u istraživanje knjižnice koju potom mogu samostalno posjećivati, ili na plažu. ‘Villaggio’ je usmjeren na zajednice u nepovoljnom položaju, pa njegovi centri uglavnom rade s obiteljima u riziku. No, oni također potiču društvenu razmjenu, jer raznolikost iskustava promiče socijalnu koheziju i pomaže u izbjegavanju rizika getoizacije sudionika.
U vrijeme pisanja članka, pandemija Covid-19 zahtijevala je promjene u načinu na koji centri vode aktivnosti s obiteljima. Stoga se aktivnosti provode online, individualno i grupno, kako bi se pružila podrška, savjeti i materijali. Centri Villaggio također rade na tome da stave na raspolaganje elektroničke tablete obiteljima koje ih trebaju, kao i knjige i olovke za djecu.
Procjena učinka i preliminarni rezultati
Procjena učinka temelji se na logičkoj matrici projekta i teoriji promjene. Pritom se primjenjuje mješovita metodologija za procjenu ishoda, uključujući procjenu roditeljskog znanja o razvoju djeteta, svijesti o roditeljskoj ulozi, stresu, roditeljskoj samoučinkovitosti i promjenama u okruženju za učenje kod kuće. Procjena šireg učinka projekta također uzima u obzir i kontinuirano sudjelovanje u programu kao indikator učinka na roditelje/skrbnike i djecu, te širinu i način funkcioniranja mreža u zajednici i suradnju između usluga i obitelji.
Preliminarni podaci za deset centara, nakon prosječno 12 mjeseci aktivnosti, pokazuju da je projekt obuhvatio više od 1600 djece i 1400 roditelja/skrbnika, u skladu s ciljanim vrijednostima od 5000, odnosno 4000 do kraja treće godine. Uspostavljeno je nekoliko novih sporazuma između javnih službi, organizacija civilnog društva i poslovnih subjekata.
Preliminarna analiza uzorka obitelji pokazuje kako se 100% roditelja osjeća svjesnije razvojnih potreba djeteta i osnaženo u svojoj roditeljskoj ulozi, te su gotovo svi uveli ili pojačali aktivnosti poput čitanja, igre i glazbe u svojim obiteljskim rutinama, a osjećaju se i više podržanima od strane socijalnih usluga i drugih obitelji. Komentari edukatora uključenih u projekt potvrđuju kako je sudjelovanje roditelja u razvojno usmjerenim aktivnostima zajedno s njihovom djecom, umjesto puke ‘škole za roditelje’, učinkovit način za promicanje respondibilnih roditeljskih vještina[7] i da će koristi vjerojatno biti veće za obitelji nižeg obrazovnog statusa.[8]
Carneiro, P., Galasso, E., Lopez Garcia, I., Bedregal, P. and Cordero, M. (2019). Parental Beliefs, Investments, and Child Development: Evidence from a large-scale experiment. IZA Discussion paper No. 12506. Bonn: IZA.
Engle, P.L., Black, M.M., Behrman, J.R. Cabral de Mello, M., Gertler, P.J., Kapiriri, L. et al. (2007). Strategies to avoid the loss of developmental potential in more than 200 million children in the developing world. The Lancet 369(1557): 229–42.
Zaključno, projekt Villaggio odgovara na različite potrebe: za dijete, to je potreba za uživanjem u aktivnostima zajedno s roditeljima; za roditelje, to su potrebe za otkrivanjem načina kvalitetnog provođenja vremena s djetetom, za upoznavanjem drugih roditelja i međusobnog pomaganja; a za cijelu zajednicu, to je potreba za osjećajem da se događa nešto novo i obećavajuće – počevši od osnažene socijalne kohezije i boljeg funkcioniranja međusektorske suradnje. S dramatičnim implikacijama obrazovnog siromaštva za životne ishode možemo se boriti učinkovito, ako se njima bavi ‘cijelo selo’.
Dostupnost ovog Early Childhood Matters članka na hrvatskom jeziku omogućena je partnerskom inicijativom Fondacije Van Leer i ISSA-e, u suradnji s ISSA članicom POU Korak po korak.
Reference se mogu pronaći u PDF verziji članka.
